Nedavno su mi rekli da sam “generična”. Da zvučim kao AI. Da učim odgovore napamet jer je nekima lakše vjerovati da sam robot, nego prihvatiti da mlada žena može imati i glas, i znanje, i stav.
Ali, to su oni „korektni“ komentari. Oni na koje se samo kiselo nasmiješ uz kafu.
Šta je sa onim drugim?
Oni teži udarci ne biraju sredstva. To su brutalne uvrede na račun mog izgleda, psovke od kojih ti se prevrne želudac i direktne prijetnje. To su momenti kada ti neko piše da „zna gdje si“, da ti „treba začepiti usta“ ili ti psuje cijelu porodicu samo zato što pričaš o kontracepciji ili mentalnom zdravlju. Pokušavaju te svesti na metu, na nekoga ko nema pravo da sjedi za stolom, a kamoli da drži svoju stolicu.
Dugo sam se pitala: trebam li o ovome šutjeti? Trebam li glumiti tu čuvenu „staminu“, staviti osmijeh i pretvarati se da sam iznad tog blata?
Odgovor je: Ne. Jer ja ovo nisam prvi put osjetila na internetu.
Moja priča sa nasiljem počela je mnogo prije nego što sam dobila prvi “follower”. Bila sam žrtva nasilja u srednjoj školi. Znam kakav je osjećaj kad ti je hodnik neprijateljska teritorija, kad ti je knedla u grlu svako jutro prije prvog časa i kad ti se svijet suzi na to kako da preživiš odmor bez poniženja. Taj osjećaj bespomoćnosti koji nasilje ostavlja u kostima, to se ne zaboravlja.
I zato danas, kad vidim istu matricu u komentarima, u psovkama i prijetnjama onih koji misle da su jači jer su glasniji, moj odgovor nije strah. Moj odgovor je granica.
Kao neko ko završava psihologiju i radi s mladima od migrantskih kampova do škola u Ugandi, previše puta sam vidjela kako nasilje razara ljudska bića. Ali sam vidjela i kako se raste iz pepela.
Odlučila sam da skinem filtere. Ne da bih bila žrtva, ja sam tu ulogu davno prerasla. Odlučila sam da ispričam svoju priču da bih ti pokazala kako se postavlja granica u svijetu koji misli da mu duguješ sve, pa čak i pravo da te gazi.
U narednim tekstovima na ovom blogu, secirat ćemo:
Ovo je moja najranjivija objava do sada, ali i moja najsnažnija. Jer preživjeti nasilje u srednjoj školi i doći do tačke gdje te psovke 150 hiljada ljudi ne mogu zaustaviti, to je vrhunac slobode.
Pripremi se. Ovdje ne šutimo. Ovdje učimo kako da nosimo svoju stolicu, čak i kad je pokušavaju zapaliti.
Savremeni društveni i tržišni izazovi zahtijevaju inovativne pristupe. Kada se prepletu digitalne komunikacije, neformalno obrazovanje, psihologija i kontinuirana težnja ka ličnom i profesionalnom razvoju, nastaje strateški okvir na kojem počiva Razijan Lab.
Razijan Lab nudi visokospecijalizovane usluge na raskrsnici kreativne industrije, odnosa s javnošću (PR) i neformalnog obrazovanja.
Uspješna realizacija terenskih aktivnosti na tri ključne lokacije — Banja Koviljača, Hajdučke Vode i Blagaj — označila je završetak jednog od prvih velikih i strateški najvažnijih angažmana za Razijan Lab.
Kao osnivačica Razijan Laba, nedavno sam u Bukureštu na međunarodnom YSAFE događaju vodila autorsku sesiju pod nazivom “Beyond the Certificate: Turning Activism & Volunteering into Professional Success”.
Transformacija od koncepta do funkcionalnog pravnog subjekta predstavlja najizazovniju fazu svakog preduzetničkog poduhvata. Prije nekoliko mjeseci, Razijan Lab je postojao isključivo kao ime zapisano na papiru i strateška vizija.
Uspješno učešće na dvodnevnom WOMEN 100 Shop & Show EXPO-u označilo je važnu prekretnicu — realizaciju prvog zvaničnog sajamskog nastupa za Razijan Lab.
