Edukativni Hub

Ako imaš osjećaj da ti je mozak non-stop na „Hale-gali“ vožnji, onoj sarajevskoj, gdje se sve vrti, blješte svjetla, a ti ne znaš da li bi vrištao/la od uzbuđenja ili povratio/la, imam vijest za tebe: tvoj unutrašnji direktor, ili tvoja unutrašnja direktorica, naučno poznat/a kao frontalni režanj, još uvijek je na obuci. I ne, nije do tebe, do biologije je.

Ovo je istina o tome kako to sve izgleda u mojoj glavi dok pokušavam spasiti svijet kroz aktivizam, progovoriti španski, završiti faks i usput ne poludjeti od sopstvenih mentalnih loopova koji se vrte u krug kao loša techno traka.

Šta je taj lik uopšte i zašto nas sabotira?

Frontalni režanj je onaj dio mozga zadužen za planiranje, logiku, kontrolu impulsa i ono famozno „razmisli prije nego što uradiš“. On bi trebao da bude glas razuma. Ali caka je u tome što on svoj „certifikat o završenoj obuci“ dobija tek sredinom tvojih dvadesetih (kod nekih i kasnije!).

Dakle, tvoja ambicija da do 25. godine osvojiš Brisel, naučiš tri jezika, trčiš maratone i imaš savršen život, u direktnom je sukobu sa tvojom sivom masom koja ti poručuje: „Polako, društvo, još uvijek sklapamo konfiguraciju, softver nam je pun bugova!“

Kako prepoznati da ti je direktor/ica na bolovanju?

• Emocionalni loopovi: Analiziraš svaku poruku tri sata. Šta je značila ta tačka? Zašto je “seen”? Tvoj mozak vrti isti film dok ne izludiš, jer tvoj „direktor“ (ili direktorica) još nema snagu da lupi šakom o sto i kaže: „Dosta je, idemo spavati“.
• Ambicija vs. Burnout: U jednom trenutku si spreman/na da vodiš revoluciju, snimiš deset videa i napišeš projekat, a već sljedeći dan ne možeš ustati iz kreveta jer ti se čini da je i pranje zuba pretežak zadatak. To je taj disbalans između tvojih želja i resursa koje tvoj mozak trenutno može da pruži.
• Strah od abnormalnosti: Onaj osjećaj u 3 ujutru: „Jesam li ja jedini/a koji/a se ovako osjeća? Da li su svi drugi skontali život, a samo ja glumim?“ Nisi. Svi smo u istom luna-parku, samo su neki bolje sakrili da im je muka od vožnje.

Moja lekcija (iz prve ruke):

Dozvoli sebi pauzu. Tvoj mozak uči, raste i prespaja se čak i dok odmaraš. Zapravo, najviše tada. Ne moraš skupiti sve ordene ovog svijeta sutra u podne da bi tvoje postojanje imalo smisla.

Ponekad je najveći uspjeh samo preživjeti dan, ne posvađati se sa samim/om sobom u ogledalu i prihvatiti da je tvoj „direktor“ (ili direktorica) trenutno na pauzi za kafu.

Uči, rasti, pravi zijan, ali ne zaboravi da sebi daš ono što bi dao/la najboljem prijatelju ili najboljoj prijateljici: malo milosti i puno razumijevanja.