Kako da budem „ovdje i sada“ kad moj mozak već živi u idućem četvrtku? Kako da se fokusiram na disanje dok u glavi montiram tri videa, pripremam trening za mlade lidere i panično pokušavam smisliti šta ću jesti za tri dana da ne bih opet završila na fast foodu?
Ali, evo šta me Gestalt naučio kad sam sklonila definicije u stranu: Mi trošimo 90% svoje dragocjene energije na „šta ako“ (budućnost koja se možda nikad ne desi) i „trebala sam“ (prošlost koju ne možemo promijeniti).
Gestalt nas ne uči da budemo savršeno smireni budisti. Uči nas da primijetimo tu knedlu u grlu ili to lupanje srca sad. Ne da ga analiziramo do besvijesti (to radi moj frontalni režanj koji obožava beskorisne loopove), nego da tom osjećaju dopustimo da bude tu. Da ga priznamo. Da mu kažemo: „Vidim te, tu si.“
To je onaj trenutak kad shvatiš da tvoja anksioznost nije tvoj neprijatelj, nego tvoj alarm koji vrišti jer si zaboravila na sebe dok si pokušavala spasiti svijet (ili bar svoj prosjek na faksu).
U ovom dijelu bloga, koji sam s razlogom nazvala Mentalni Hale-gali, nećemo se pretvarati da je sve super. Istraživaćemo mehanizme našeg uma onako kako oni stvarno funkcionišu, haotično, glasno i ponekad potpuno nelogično.
Učićemo kako da nosimo sopstvenu stolicu kroz život, a da se pritom ne polomimo. Jer cilj nije da prestaneš osjećati strah ili stres, nego da naučiš kako da sjediš s njima u istoj prostoriji, a da ti oni ne diktiraju kuda ideš.
Dobro došli u moj i tvoj mentalni ring. Donijela sam stolicu, sjedni da raskrinkamo te loopove zajedno.
Kada imaš preko 150 hiljada ljudi koji prate tvoj rad, tvoj inbox prestaje biti samo aplikacija. On postaje polje na kojem svako, sakriven iza anonimnog profila ili tastature, misli da ima pravo da istrese najmračnije dijelove svoje frustracije. Nedavno su mi rekli da sam “generična”. Da zvučim kao AI. Da učim odgovore napamet jer je…
Kada imaš preko 150 hiljada ljudi koji prate tvoj rad, tvoj inbox prestaje biti samo aplikacija. On postaje polje na kojem svako, sakriven iza anonimnog profila ili tastature, misli da ima pravo da istrese najmračnije dijelove svoje frustracije. Nedavno su mi rekli da sam “generična”. Da zvučim kao AI. Da učim odgovore napamet jer je…
Ako tražiš savršen feed, estetične citate o kafi i generičke savjete o tome kako da „zračiš pa privlačiš“, na pogrešnom si mjestu. Ozbiljno. Ovdje smo u zoni gdje skidamo filtere i pričamo o stvarima koje „kvare raspoloženje“ – jer upravo te stvari oblikuju našu stvarnost dok mi glumimo da je sve u redu. Zijan Talks je nastao…
Zašto o tvojim hormonima pričamo glasno (i bez srama) Provela sam sate u zagušljivim salama za edukaciju, od Brisela do Ugande, i znate šta sam shvatila? Svi imamo iste certifikate, iste akreditacije i koristimo iste skraćenice. Ali niko nema hrabrosti da izađe pred ljude i kaže: „Hej, sasvim je normalno što
Hajde da budemo iskrene, većina nas je o kontracepciji učila iz šaputanja na odmorima, tračeva iza škole ili sa sumnjivih foruma u tri ujutru dok nas hvata panika. Rezultat? Strah, ogromna zbunjoza i gomila mitova koji zvuče “logično”, a zapravo su čista biološka glupost. Kao neko ko je prošao UN-ove
Frontalni režanj je onaj dio mozga zadužen za planiranje, logiku, kontrolu impulsa i ono famozno „razmisli prije nego što uradiš“. On bi trebao da bude glas razuma. Ali caka je u tome što on svoj „certifikat o završenoj obuci“ dobija tek sredinom tvojih dvadesetih (kod nekih i kasnije!).
